Imena ubojica Toše Proeskog novinar otkriva u knjizi o velikoj zavjeri

Knjiga “Toše – žrtva kriminalnih klanova”, makedonskog novinara Zorana Božinovskog u prodaji bi se trebala pojaviti u martu. Božinovski je na ovoj knjizi radio više od četiri godine, a pokušaće da odgovori na mnoga problematična pitanja oko smrti Toše Proeskog, ljudi koji su ga okruživali, mafiji i političarima za koje Božinovski smatra da su krivi za njegovu smrt. Božinovski kategorično odbacuje da je Toše Proeski poginuo nesretnim slučajem, te tvrdi da je saobraćajna nesreća loša fabrikacija

Kada je u oktobru prošle godine na press konferenciji u Zagrebu Zoran Božinovski, kontroverzni makedonski novinar, objavio da balkanski kralj popa, dobri dječak Toše Proeski nije poginuo nesretnim slučajem, već daje bio žrtva političko-mafijaškog miljea, ekspresno je proglašen ludim čovjekom. U stilu najsočnijih teorija zavjere, Božinovski je ustvrdio da saobraćajne nesreće uopće nije ni bilo i da se radilo o, kako je kazao, “lošoj filmskoj produkciji” Tada je dodao da je pokojni Proeski bio uvučen u pranje novca za koje je saznao tek pred smrt. Četiri mjeseca poslije zagrebačke press konferencije razgovarali smo sa Božinovskim. Knjiga bi trebala da se pojavi za manje od mjesec dana. Božinovski se odrekao prihoda od knjige. Taj novac bi trebao da ide u fond za mlade muzičke talente.


Zoran Božinovski, kontroverzni makedonski novinar

Knjigu Toše – žrtva kriminalnih klanova pripremate više od četiri godine. Kada knjiga treba da izađe?

BOŽINOVSKI: Krajem marta mjeseca. Mada ostavljam prostor izdavaču Goten iz Skopja, da odluči kada će promocija biti. Da li odmah ili za neki njima prigodan datum u aprilu ili maju, za neki sajam knjiga, ne znam. Ja ću je završiti u martu, kako sam najavio.

Dakle, u knjizi ćete se baviti misterioznim okolnostima smrti Toše Proeskog. Možete li ispričati kada su kod Vas počele sumnje i zbog čega, te koliko ste dugo radili na knjizi?

BOŽINOVSKI: Prvo i osnovno, nije to knjiga koja se izravno odnosi na Tošu Proeskog. Već knjiga puna faktografije vezana za okruženje oko njega i nas, u Makedoniji i cijelom Balkanu. Ja taj život okružen istim tim mafijama svakakvih političkih boja živim intenzivno više od 15 godina. Toše Proeski je bio okružen njima za vrijeme svoje pjevačke karijere, a intenzivno posljednje dvije godine, do 16.10.2007. Sama priča koju pričam u knjizi datira od početka novembra 2007., ubrzo nakon događaja na autoputu blizu Nove Gradiške kada sam na ruke dobio tzv. Budvanski ugovor, po kome je za tu Novu godinu trebao da pjeva crnogorskoj političkoj eliti. Sama objava tog ugovora me uvukla u priču koja do danas nema kraja.

Pa dobro, kakvim je to ljudima bio okružen?

BOŽINOVSKI: Bio je okružen pohlepnim ljudima, političkim veličinama koje su se otimale za njegovu naklonost, ali i poene koje je nosio gdje god se pojavio. Trebao im je za slikanje u predizbornim kampanjama, ali i kao “zlatna koka” iza, kada pobjede. Doslovce su ga rastrgli politički mafijaši koji se 20 godina smjenjuju na vlasti u Makedoniji. Jedni okupljeni oko Crvenkovskog i drugi, vođeni Gruevskim. Nestao je i pogubio se u vrtlogu njihove bespoštedne bitke u kojoj se nisu birala sredstva – čiji će biti… Bio je okružen kamatarima, ali i peračima prljavog novca iz Kuvajta, kamufliranim iza dvije produkcije, AWARD i TOMATO, obje iz Skopja.

U oktobru prošle godine u javnost ste izašli sa nevjerovatnom pričom Tvrdite daje nesreće kod Nove Gradiške, gdje je poginuo Toše Proeski “loša filmska produkcija”. Na osnovu čega to tvrdite?

BOŽINOVSKI: Ja se svojim tvrdnjama ne uklapam u teoriju o prometnoj nesreći u rano jutro, blizu Nove Gradiške. Jednostavan je razlog. Nema nigdje jednog učesnika u toj nesreći. Nema kamiona u koji su navodno udarili, nema vozača kamiona Slaviše Kuzmanovića, na apsolutno nedopustiv način je pušten da ide i nastavi svoj put, odmah nakon nesreće. Vozač iz Srbije i vozilo koji su učesnici u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, u kojem gine omiljena hrvatska muzička zvijezda, pušteni od hrvatske policije, bez preventivnog obaveznog pritvora, bez istrage. Bez ikakvog daljeg kontakta s njima. Nadalje, u sljedeće dvije godine, niti su njega tražile hrvatske, niti srpske, ni makedonske vlasti. A bilo je suđenje u Skopju, vozaču Đorđevskom (vozač Tošeta Proeskog), pa je Kuzmanović mogao da se pojavi bar kao svjedok Dalje, navodno su prvi na autoput nakon nesreće došli vatrogasci.

Niko ne kaže četiri godine, ko ih je pozvao, kada se pojavila hitna pomoć, ko je konstatirao smrt pjevača na cesti i zašto, ako su već to utvrdili, nisu tijelo prenijeli u bliži Slavonski Brod na sektor patologije, već se išlo na Novu Gradišku, koja nema takav sektor u tom trenutku. Da ne ponavljam pitanja koja sam već više puta postavio i svi šute i niko da kaže zašto nije bilo identifikacije pjevača, zašto nikog od njegovih iz Kruševa nije došao da to obavi, zašto se toliko žurilo sa pakovanjem u drveni pa limeni sanduk lemljenje i isporuku helikopterom makedonske armije još iste večeri!? Zašto se toliko sa tim žurilo, zašto sahrana nabrzinu sutradan!? Kome se toliko žurilo i zašto!? Ova su sva pitanja, još neprijatnija ako dodam da se njegova porodica od prvog trenutka ponaša izuzetno čudno i misteriozno. I nikada za ove četiri i pol godine nisu pitali: Šta se tamo ustvari desilo!?

Šta se dešavalo. Hoćete li to objaviti u knjizi?

BOŽINOVSKI: Naravno da ću dati odgovore. Četiri godine istražujem sve ovo i analitički radim na svakoj pojedinosti. Naravno, ne sam. Uključeni su ljudi koji su stručni u ovoj oblasti. Sve ono do čega smo došli i do čega imamo doći u sadašnjoj posljednjoj fazi istrage ovih pojedinosti objavit ću u knjizi.

Možete li nam dati neke naznake?

BOŽINOVSKI: Naznake vam ne mogu davati. Ne radi se tu samo o događajima na autoputu kod Nove Gradiške, već i tragičnim pogibijama ljudi oko Proeskog, nestajanju vozača kamiona, nestajanju britanskog producenta Briana Taylora, nestanka producentske kuće People in Motion, nestanku producenta Tomato produkcije koga nitko ne traži, pogibiji posade helikoptera koja je nosila limeni kovčeg iz Nove Gradiške u Skopje. Mnogo je mrtvih i nestalih u cijeloj priči…

Rekli ste da ne radite sami. Ko još s Vama sarađuje?

BOŽINOVSKI: Na istrazi sa mnom radi jedna detektivska agencija i još desetak saradnika…

Da li ćete u knjizi direktno prozivati odgovorne ?

BOŽINOVSKI: Naravno, imenom i prezimenom. Već sam vam govorio da su glavni u tom procesu Crvenkovski i Gruevski. Najdirektnije je vođen pravi rat između sadašnje poslanice stranke od Crvenkovskog, Nataše Šavove i aktuelne ministrice policije Gordane Jankulovske. Njih dvije su vodile izborne štabove na izbornoj kampanji 2006. godine kada je Šavova skupa sa svojom strankom pala s vlasti, a Jankulovska pobijedila. Šavova je tada bila šefica kabineta Crvenkovskog koji je obavljao funkciju predsjednika Makedonije. Njihova je stranka bila vlast. Toše Proeski je bio njihov neskriveni prijatelj. To je i javno pokazivao, što je Jankulovsku i Gruevskog izluđivalo. Jankulovska nije dobila bitku kao šefica izbornog štaba VMRO DPMNE da u toj kampanji privoli Tošu da pređe kod njih i pjeva na njihovim mitinzima. Ali je dobila izbore i postala ministrica policije, što je i danas. Odmah čim je sjela u kabinet u MUP-u Makedonije, dala je nalog za istragu načina na koji je funkcionisala menadžerska i producentska ekipa oko Toše.

Moja su saznanja daje Jankulovskoj i Gruevskom u oktobru 2007. prekipjelo, da su bili bijesni na Tošu i njegovo tvrdoglavo odbijanje da prede kod njih u politički tabor. I da su pripremali hapšenje cijelog tima, skupa s njim, kad se vrati s puta po Hrvatskoj. No, on se nije vratio…

U kontekstu ovog slučaja spominjete i Tošin menadžersko-producentski tim koji je bio pod istragom zbog pranja novca iz Kuvajta. O čemu se radi?

BOŽINOVSKI: To je taj bijes vlasti koja je došla na čelo Makedonije u julu 2006. Odmah su krenuli u istragu koja je u decembru te godine rezultirala otkrićima da produkcija Award pere prljavi novac iz Burgan Bank Kuvajt. Locirana su dva inspektora makedonske tajne policije, Kočovski i Biba-novski, bliski Crvenkovskom, koji su odatle transferiran novac u Skopje, gdje je producent Lasto Nikolovski zajedno sa njegovom suprugom skidao novac sa računa nekoliko firmi, “pozajmljivao” menadžerici Ljiljani Petrović (menadžeri-ca Toše Proeskog) ili su jednom već opran novac preko kupovina nekretnina i dizanja kredita, slali u Sloveniju, na firmu Lilija Atelje, vlasništvo Petrovićke i sa udjelom Nikolovskog od 49%. Navodno je taj novac trebao da posluži za tzv. “britanski album” Proeskog, ali se danas vidi da njega nije bilo ni u planu, da je sve bilo farsa. Pripremali su najobičniji muzički album na engleskom jeziku.

Je li Toše išta znao o tome?

BOŽINOVSKI: Toše je sa svime upoznat na jedan izuzetno neprikladan način. Završenu istragu i izvještaj, Direkcija za sprečavanje pranja novca iz Skopja je u decembru 2006. predala na arhivu makedonskom tužitelju za progon organiziranog kriminala. Tužilac je umjesto da preduzme mjere i ovlasti koje ima, odlučio da pozove na razgovor Nikolovskog, Petrovićku i Proeskog. Na zaprepašćenje pjevača koji je saznao kakvog producenta i menadžerku ima, tužitelj Jovan Hijevski nije poduzeo ništa da se slučaj rasplete. Po mom mišljenju trebao je da uhapsi producenta i menadžerku, a pjevača da zaštiti i skloni iz svega, ako je procijenio da on nije, kao što nije bio involviran. No, Ilijevski ostavlja svu trojicu u poslu, pušta ih da nastave dalje. I ostavlja pjevača na milost i nemilost političke, kamatarske i peračke mafije. Naravno, od toga trenutka, januar 2007. do sredine oktobra i događaja kod Nove Gradiške, traje neviđeni pritisak na Proeskog da dobije zaštitu političke elite, koju nije nikada htio. Traje i svađa između njega, Petrovićke i Nikolovskog. Zbog čega je zadnjih mjeseci bio vidno deprimiran i razočaran. To nije ni krio.

Da li znate gdje je sada menadžersko producentski tim pokojnog Toše Proeskog, oni su živi. Zbog čega oni nisu procesuirani?

BOŽINOVSKI: Oni nisu procesuirani jer previše znaju. Lasto Nikolovski je produžena ruka albanske narko porodice Destani. Oni su bili i danas su vlasnici produkcije Award. Iza produkcije Award stoji firma Ecolog – Njemačka, koja radi za NATO godinama. A menadžerka Petrović je, da ne bi otvorila usta i kaže-sve što zna, dobila oprost duga od 180.000 eura na ime poreza makedonskoj državi za propalu Final Cut produkciju. U Srbiji je dobila koncesiju na 22 hektara zemlje u svom rodnom mjestu, gdje danas ima nasade lavande. Odmah je sva muzička i autorska prava predala porodici pjevača, koja danas tjera veliki biznis sa makedonskim vlastima. Sve je isto samo njega nema.

Je li mafija iz BiH bila upletana?

BOŽINOVSKI: Nemam takva saznanja. Mislim da nije. Sve se odvijalo na relaciji Makedonija – Srbija – Hrvatska – Slovenija – Kuvajt – Njemačka.

Fanovi su poprilično ljuti na vas i smatraju da “trebate pustiti mrtvog čovjeka na miru, i da samo Tošinim roditeljima produžavate agoniju, svaki put kada ga spomenete u javnosti” Jeste li imali kontakt sa roditeljima i popričali 0 svemu ovome?

BOŽINOVSKI: Nemam ja ništa sa fanovima. Niti me briga što su oni bijesni. Jer su to ustvari fan klubovi upravljani od iste one mafije koja je bijesna na mene zbog toga što istražujem ovu priču. Nema tu nikakvih fanova, već vlasnika fan klubova koji trguju sa mafijom o kojoj vam pričam. Sa porodicom Proeskog nemam nikakav kontakt jer su se odmah nakon 16.10.2006. zatvorili za javnost, kao razlog su naveli veliku tugu. Ali su već u januaru posjeli na vodeća mjesta u novoj Fondaciji koja nosi ime Proeskog.

Malo je čudno da danas četiri godine kasnije nema nikakvog pisanog traga i glasa šta ta Fondacija radi, čime se bavi, koliko novca ulazi i izlazi na račun, gdje su godišnji završni računi, ko sjedi u Upravnom odboru, ko u nadzornom!? Odakle silni milioni eura da se izgradi velelepna Spomen kuća!? Ko je namaknuo taj novac, kako se trošio!? Pa problem manastira, konaka, zemljišta oko manastira koje se polako priprema za izgradnju nekakvog ekskluzivnog vikend naselja. I sve nekakva takva pitanja na koje niko ne daje odgovore. Jer porodica plače i tuguje i ne kontaktira javnost Ja sam probao da kontaktiram oca pjevača, Nikolu Proeskog preko skopskog biznismena Koče Mocana, njegovog najboljeg prijatelja. Probao sam u decembru 2007. Po Mocana sam poslao Izvještaj o pranju novca. Tražio susret u šest oka. Do danas nisam dobio povratni odgovor. Niti negativan. Shvatio sam da ne smiju da se sretnu sa mnom.

Međutim, i da je sve istina o čemu pričate, a posebno onog dijela oko nesreće, ne riđim razloga kako ćete to dokazati. Na kraju ispadne da pišete bez ikakvih čvrstih dokaza…

BOŽINOVSKI: Ja nisam istražni centar, niti sam tužitelj, niti sam vlast. Prikupljam sve valjane dokaze i vjerodostojne podatke, da razbijem famu

1 da prekinem šutnju na ovu temu. Želim da probudim javnost da počne misliti trezveno i da kaže jasno i glasno šta misli. Da se stane na put prodavanju magle, neba, svetaca, sveca i lažnog mira. Izdajem knjigu da kažem javnosti šta ja znam. A neka se i poslije toga šuti i plače. I neka i dalje tzv. fanovi – koji po forumima najgore vrijeđaju, pljuju i psuju – slave njegovo djelo. Ja mislim da on takve fanove nije ni imao, niti ih je zaslužio.