A sada jedna zanimljivost..
kad pustite unatraške pjesmu od Toše Proeskog:Igra bez granica..
ona govori :
Ne ces me uhvatiti Johan.Idem u vječnost..jezivo..
METODE TIH PORUKA:
Postoje tri metode tonskog backward maskinga: - fonetska, tehnička i kombinacija te dvije - tehničko-fonetska metoda.
• Fonetska metoda
Fonem dolazi od grčke riječi koja označava najmanju jedinicu određenog jezika koja se ne može raščlaniti u skup još manjih jedinica. Kada se određeni fonemi okrenu (snime) unatrag, tada kombinacija samoglasnika i suglasnika potpuno drugačije zvuči nego što je to slučaj pri normalnom govoru. Neki pojedinačni samoglasnici, prilikom tog postupka, zvuče kao što inače zvuči grupa njih, dok neki suglasnici potpuno nestaju, skriveni iza novonastalih glasova. Mnogi konsonanti ostaju nepromijenjeni, uglavnom se mijenjaju suglasnici b, d, k, p i t.
Dakle, primjenjujući fonetsku metodu, unaprijed sastavimo riječ ili čitavu rečenicu koju želimo sakriti, da bi potom, okrenuvši je u obrnutom smjeru i zatim je slušajući, dobili opet riječ ili rečenicu, ali sada potpuno drugačijeg smisla.
Međutim, to nije nimalo lako postići. Pretpostavimo li da u jedan glazbeni komad trebamo unatrag ugraditi poruku koja se, prilikom normalnog slušanja, neće moći primijetiti, suočit ćemo se sa dva problema. Prvo, potrebno je pronaći određen dio pjesme snimljene na vrpci koji, kada se odvrti unatrag, daje upravo tu poruku koju želimo da slušatelj-žrtva primi ne znajući, podsvjesno. Zatim, potrebna je i melodija za tekst poruke, a koja neće uticati na razumljivost teksta, jer on mora ostati istaknut, i za podsvijest razumljiv. Za normalnog skladatelja ili pisca teksta, neobično je teško - ako ne i nemoguće - sakriti poruke u pjesmi.
• Tehnička metoda
Od samih početaka snimanja muzike, glazbenici su mogli obogaćivati svoje muzičke sadržaje raznim tonskim efektima. Mogućnost promjene smjera zvuka, odnosno ljudskog govora, dovela je do najrazličitijih mogućih vrsta glasova.. U doba digitalne tehnike snimanja kakva se danas koristi u tonskim studijima, mogućnosti postizanja specijalnih tonskih efekata više nemaju granica.
U glazbenim studijima pojedini instrumenti i glasovi snimaju se, zahvaljujući višekanalnoj tonskoj tehnici, odvojeno. Zatim se, pomoću specijalnih uređaja - tonskih miksera - spajaju u jednu zvučnu cjelinu. Studijska magnetofonska vrpca šira je od onih za kućnu uporabu, i podijeljena na 24, odnosno 36 kanala. Na jedan kanal usnimi se poruka snimljena unatrag, da bi potom, reproducirana u pravom smjeru zajedno sa ostalim kanalima, bila izobličena i neprepoznatljiva za našu svijest, dok je podsvijest prima sasvim razgovjetno.
• Tehničko - fonetska metoda
Tu medodu upotrijebili su Jimmy Page i Robert Plant, gitarist i pjevač grupe Led Zeppelin, u pjesmi Stairway to Heaven. Prilikom ove metode snimaju se izgovorene riječi, i točno se mora znati kako će one zvučati kada se vrpca pusti unatrag. To je vrlo kompliciran i mukotrpan postupak. Evo kako ga sam Page objašnjava:
1. snimi se fraza,
2. sluša se kako snimka zvuči unatrag,
3. slušaju se pojedini zvukovi koji bi spojeni mogli dati željeni rezultat,
4. ti zvukovi snime se na drugu traku,
5. snimljeni zvukovi se zatim slušaju unatrag da bi se ocijenilo kako zvuče, i koliko se došlo blizu željenog rezultata.
Page i Plant proveli su sate i sate dok nisu dobili željeni rezultat. Rečenicu I wish it would snow Plant je izgovorio naglaskom Ah uišit vuuud snou i, kada je snimak pušten unatrag, čulo se Wants to be sure .